Atelier & Gallery Ostrman
Moglo bi se reći: put je nađen, ne treba ga tražiti niti mijenjati. Vodi prema čovjeku i moru. Pa ipak, tražimo sliku umjetnika koji za sebe i za nas prepoznaje najvidljivije tragove na tome putu i najvidljivije razloge toga putovanja. Tragove koji više vrijede po naslutu nego po dosegu. Tragove koji nemogućnosti pretvaraju u mogućnosti.
Tako na stvari gleda mornar Whistler, glavni lik mnogih Ostrmanovih slika. On sve povezuje, prožima sa svijetom, raspliće priču o moru i čudesnim pustolovinama. Zabavlja motritelja vedrom ozbiljnošću i ležernošću stripovskih junaka. Isti, a drugačiji, pomiče se, mijenja pozicije, ostvaruje drugačije likovne obrasce i emocionalne asocijacije te nudi bezbroj mogućnosti komponiranja slike.
On daje boju čitavoj cjelini. Imenom doziva zvižduk, zvučni aspekt stvarnosti, želju da se slika čuje. U svim prizorima oblikovan je istim kodom: frontalni stav, simetričan i statičan, sveden na geometriju. Otvoren je za komunikaciju, živ i zabavan, jednostavan, mudar, odmaknut od stvarnosti, ozbiljan u svojim ulogama i sjetnim snovima o daljinama.
Virtualni svijet u njegovim slikama živi ne samo za sebe, već i za susret s gledateljem. Od nas očekuje pogled oči u oči, razumijevanje, blizinu. Smiješimo se mi njemu, smiješi se on nama. On je tu da bi nam ispričao nešto o autoru, autorovu priču o čovjeku i moru. Ali i našu – o našoj potrebi da maštamo daljine i sanjamo.
To je ta Ostrmanova neverbalna komunikacija, zafrkantska igra koja doziva osmijeh na motriteljevo lice. Dizajn ravnih plavo-bijelih pruga mornarske majice prelazi na cijelu površinu slike, prateći sve prizore. Linije istih razmjera i razmaka, simetrične u strukturnom gibanju, sažimaju kompoziciju, aktiviraju plohu i sugeriraju neograničene daljine.
Linija postaje grafički oslonac i nositelj površinske projekcije pa se slika ne odvaja od crteža. Autorski slog je jasan: reduciranje, vedri i intenzivni koloristički prostori te postmodernistički leksik. Autor je u Whistleru pronašao jednostavnu metaforu koju provlači iz slike u sliku, njome je izgradio svoj artistički profil i postao prepoznatljiv.
Ideja konkretnog i elementarnog u slikarstvu još je očitija u cjelini Brodovi. Reducirana forma broda siječe statično obzorje, mirne i čiste plohe neba i mora. Dim iz brodskog dimnjaka lomi plohu neba i vraća pogled prema krmi. Riječ je o varijacijama istog motiva i analitičnom dijalogu boja. Forma, odnos ploha, ritam, smjer kretanja, lomljenje ploha – sve ostaje isto, samo su boje zamijenile mjesta. Gledatelj, ispred ili iza broda, nevidljivi je dio prizora, druga strana priče.
Volumen je sveden na plohu, prostor prizvan bojom – suprotstavljanjem kromatskih vrijednosti. Autorova likovna misao fokusirana je na jednostavnost i čitljivost izričaja, odbacivanje naracije i čistoću slikarske palete. Brodovi, bilo da miruju ili plove, nose logiku mjere, redukcije i reda, ali i sanjalačke prostore. Autorove riječi najbolje opisuju ovu slikarsku cjelinu: Volim plošno slikarstvo, geometriju i čiste boje, pozitivu. Slika mora biti konkretna, kao prometni znak. Svatko je mora odmah shvatiti.
Novu morfologiju i slobodniju slikarsku izražajnost zamjećujemo u cjelini Regate. Tema ostaje ista, no slikarski govor mijenja se. Boja je gušća, potez kista nemirniji, a udio geste naglašeniji. Potezi kista i svjetlosni efekti aktiviraju cijelu površinu slike. Sve pripada plavetnilu visokih registara. Moćno more valja se razbuđenom površinom, dok jedrilice, u discipliniranom redu, režu liniju obzorja.
Jedrilice su jedini narativni element. Dinamiziraju sliku, određuju smjer kretanja i slici daju život. Njihovo virtualno kretanje nadilazi stvarnost, stvarajući dojam pokreta u cijelom prizoru – jedrilice, more i nebo kao da su u stalnom gibaju. Kompozicija prati provjereni obrazac: gore nebo, dolje more, u sredini jedrilice. Gotovo monokromne i gotovo apstraktne, ove slike slobodne su u imaginaciji, vesele i optimistične.
Ostrman u svakom trenutku gleda prema sintezi, disciplini geometrije i estetskoj naravi motiva. Centriranjem, organizacijom i istraživanjem plohe slika ostavlja snažan dojam preciznosti i racionalnog reda, ali i slobode. Figuracija je njegov izbor, a pokoji izlet u apstrakciju tek je odmak od glavne niti njegova stvaralaštva – neopterećene igre. Mornari, more, brodovi i jedrilice postoje kao objektivne činjenice. Autor ih razmješta u prostor i vrijeme, stvarajući predstavu za gledatelje, ali i vlastitu radost stvaranja.